O svemu pomalo. I o ničemu previše.
Di god pogledan guzice i siseSvugdi, pari mi se ludin, ljudiGrudi ka puding, sisePari mi se smiju mi se, cice Bradavice kroz majice se naziruNadiru ogromne, veće i većeŽlijezde mliječneNa njima usta se otvore Dobra veče mi govoreAlo, alo, di si, čovječe, di siNa sisi oko, gleda me gleda me gleda me Di god pogledan…
“Ne smiješ brati to cvijeće ovdje, Roža!”“Zašto?”“Zato jer ne smiješ! Nemoj brati!”“““Vidim te, nemoj!”“Dobro, neću…” Jesam li joj doma našla u džepovima od hlača ubrano cvijeće?Jesam.
Kada kupujem knjige, povodim se nekom svojom intuicijom. Nisam sigurna kako točno to objasniti, ali nekako uvijek znam koju knjigu trebam kupiti. Ponekada ju nađem slučajno, ponekada točno znam što tražim. Ponekada brzinskim prelistavanjem i čitanjem sadržaja shvatim da je to ta. Ponekada me privuče pisac, ponekada naslov. A ponekada knjiga nađe mene. Pa ju…
Vodim prilično neaktivan život u smislu nekakvog vježbanja, rekreacije i općenito rada na sebi. Lijena sam, neda mi se i nemam vremena. Jer uza sve što radim, vježbanje kao takvo mi je zbilja zadnje na pameti. A i da vam budem iskrena, osjećam lagani otpor prema idealu savršenog tijela, a da ne govorim otpor prema…
Mi imamo samovjetar u kosi,osmijeh na licušto prkosi…
Zvoni mobitel.Nono. “Imate kakvih planova za sutra?”“Nemamo.”“Jel može Roža…”“Može!”“…s nama…”“Slobodno!”“…u Gorski kotar?”“Da! Uzmite ju! Uzmite ju, molim vas!”“I mislili smo da prespava kod nas?”Tu sada već jecam. Brišem suze radosnice. Tresem se od ushita. “ROŽA, SPREMAJ SE!”“Zašto mama? Gdje idemo?”“MI ne idemo nigdje. TI ideš s nonom i nonotom!”“Tooooo! Gdje idemo?”“Nemam pojma, idete. Oblači se!…
I taman kada pomisliš koliko si umorna i iscrpljena. Taman kada pomisliš koliko je teško “hendlati” dvoje ovako malenih. Kada pomisliš koliko te on fizički, a ona psihički “siše” i možeš li ti to uopće izdržati? Taman kada pomisliš na sve one stvari u trenutku slabosti i kojih se sramiš izreći naglas. Kada dođu oni…
Kada djeca nakon “ubitćuvasmajkemi” dana zaspu sita i čista PRIJE 21 SATI, jedino što možeš je čestitati samoj sebi.I nazdraviti samoj sebi.I samu sebe potapšati po ramenu.Pomilovati se po glavi.Zagrliti samu sebe.Poljubiti svoj nereprezentativni odraz u ogledalu i šapnuti si “bravo Paula, preživjela si još jedan dan”! Eto toliko od mene.Laku noć i živjeli!
“Jednog dalekog dana sestra i brat su bili u velikoj kući. Bono je lovio muhu. A komarci su letjeli i letjeli i bilo ih je puno, ja sam mahala sa rukama. I mahala i mahala i skoro sam poletjela. Brat je počeo plakati jer se pokakao, pa je mama začepila nos i rekla mu miško….
Prvi tjedan u kolovozu se obilježava kao Svjetski tjedan dojenja. Ako vam je pogled upravo pobjegao u smjeru kalendara, shvatit ćete da sam zakasnila s ovom konstatacijom. Ali dobro, oprostit ćete mi, zar ne? Uglavnom, dojenje kao takvo se “službeno” počelo obilježavati davne 1992. godine s ciljem podizanja svijesti o njegovoj važnosti kao najzdraviji početak…