Kažu da su informacije i znanje moć. Danas nije teško imati ni jedno ni drugo, pa ni treće. Ono što te razlikuje od drugih kada tu moć dobiješ i imaš je – kako ćeš ju zapravo koristiti. U koje i kakve svrhe.Jer moć je prilično zajebana stvar. ”Come to the dark side, we have cookies”,…
To je tvoja zemlja.
Jutro u Buri. Papiri posvuda, printer radi sto na sat. Šaljem mailove, računam, zapisujem, potpisujem. Iz zvučnika mi trešti neka glazba koju uopće ne doživljavam. Ovi vani rokaju na najjače. Buše, lupaju, udaraju, viču, deru se. Prašina je posvuda. Tresu nam se temelji ulice koja je već toliko dugo devastirana, raskopana i bijela od prašine…
They can’t burn us all.
Kažu da je šutnja zlato. No postoji li išta gore nego kada ti obećaju zlato i uvjetuju te da šutiš? Ili još gore – kada ti kažu da moraš šutjeti, ali tek nakon što su ti obećano zlato dali i to dali na sva zvona? Zlato koje sada ne možeš ni opozvati ni vratiti bez…
Ustanite da vidite koliko su zapravo mali!
I ptice na bagerima… pardon, granama, znaju trenutnu situaciju u gradu Rijeci. Grad je raskopan, diljem centra su ”otvorena” brojna gradilišta koja nikako da se zatvore i završe. Izuzev flore i faune koja raste i obitava na njima, ta gradilišta većinom zjape praznima. Centar je potpuno ograđen i zagrađen od ostatka svijeta, prepun drvenih i…
Čuvam noć od budnih
”Ja nisam krhka kao ti.”, rekla je s podrugljivom grimasom koja je trebala prikazati njezino svjesno podcjenjivanje upakirano u hladan osmijeh, usput se sagibajući, kako bi mi i pokretom tijela demonstrirala svoje upravo izgovorene riječi i pokazala što zaista misli o meni. U slučaju da ju nisam razumjela. U slučaju da sam i glupa. Jednako…
Pusti vodu da miševi odu.
Biti privatnik i imati svoj posao je prilično teško. Stavimo sa strane one pozitivne stvari – sam si svoj šef i imaš tu jednu određenu slobodu koju ne bi imao da radiš za nekog drugog. Iskustvo mi je pokazalo da je ta sloboda prilično krvava. Nemalo puta sam imala neprospavane noći u kojima sam se…
Ponekada zaplačemo i mi.
Gdje god išli, što god isplanirali – s petogodišnjakom nekako uvijek ovako završi. Ali uvijek. Razlozi su razni.Meni jedni od “najdražih” su: • SKORO je zapela i SKORO je pala.• Kamenčić joj je ušao u sandalu. Plač je došao tek poslije. Tek nekoliko minuta NAKON što ga je mirne i hladne glave izvadila iz sandale.•…
Boje u Fužinama.
“Zemlja ima svoju glazbuza one koji su je spremni čuti.” Meni se čini da su sve boje i sve njihove nijanse odlučile napraviti predah od svijeta i doći ovdje na ljetovanje. Majkemi. O jednom kratkom bijegu od vrućeg gradskog asfalta u nekoliko fotografija.
Promjene.
2024. vs 2015. Stariji smo.Brojniji smo.Umorniji smo.S manje sati sna.Slabijih živaca.Malo veće mudrosti.S boljim humorom.I s drugačijom životnom srećom nego onda. I najbitnije!Vjerovali ili ne – mršaviji smo. Da, koliko se samo toga promijenilo.Nismo više isti ljudi.A opet… nekako ipak jesmo.
Najdraži drug.
Naš stan ima 54 kvadrata.5 prostorija i 20 zidova,ne računajući špajzu i balkon.Radno sposobnih zidova 15.Pod “radno sposobnim”, mislim na zidove koji mogu na sebe zaprimiti određen teret. Pod “teretom”, mislim na slike.Jasno. Danas, nakon gubitka najdražeg druga, bila sam toliko slobodna izbrojati spomenuti teret po zidovima, kako bih razumjela njegov odlazak.Razumjela.Opravdala.Oplakala.Kako god. 86.86 slika…










